Još kao veoma mali
počeo sam da dotičem prste sveta
usijanim ringlama.
I već tada sam mu poslao jasnu poruku
da ću izrasti u nešto
što će ga neko vreme žuljati.
Drukčije nije ni moglo biti.
Treba da znate, draga moja,
da ja nisam satkan od svilene
klizave romantike.
Mene su isklesali severni vetrovi
od jednog prastarog okamenjenog vapaja.
Ja sam rođen kao atom tišine
u praskozorje sumraka
himne čovečanstvu
u čije ime
danas
i sam darujem krila
ehu svoga porekla.
Neslućene daljine približih u sebi.
Bezbrojni horizonti prelamaše se kroz prizme
ožednele večnosti.
I samo još ovo da znate,
na mojoj glavi, obrasloj u gusti šiprag sna,
počeše da rastu pravi pravcati rogovi,
ali sa vrhovima na unutra.
Meni, draga moja, ne predstavlja teskobu
to što živim zarobljen u peščanom satu,
kad ja uvek mogu
da se uz mlaz peska
što se sa naizgled omeđenih nebesa cedi
uzverem kao uz konopac.
Moj jedini bol ispod grudne kosti
potiče od toga
što mi se krv gruša od vrčeva samoće
koje iskapih u svoje nemo ime
ni manje
ni više
nego do dna.
I sad moram tako
da ćutim o tišini
iz punog grla
na sav glas.
20.11.07
ĆUTANJE O TIŠINI za jednu gospođicu
Post Mortem by
quujabaar
U(h)
11/20/2007 04:57:00 PM
Пријавите се на:
Објављивање коментара (Atom)
23 коментара:
Zajebane te gospođice... :)
al si se pretrgla...
Ne razumijem se u gospođice, osim ako ja nisam dotična gospođica, ali to bi bilo već odveć pretenciozno od mene. :P
a u muku se razumeš?
blog te mazo! s tobom čovek mora sado, pa da svima bude dobro.
Da znaš da sam otvorila prazan blog ovdje samo da ti pošaljem pm da vidim s kojeg si ti to svijeta. Samo, ne mogu naći pm.
a šta je pm?
pa personal message. ono što pošalješ ljudima, a drugi ne vide. nego, očito ne znaš ni ti s tim ovdje. aj otvori blog na mojblog.co.yu, super je ekipa. a ima i pm. :)
"Cutim, kilometre duge gazimo, kaze da je brine kud moje Tisine nocas vode... Opet pita se... kakve li me misli ugase, te prazne minute, kaze, mozda slute nesto lose? ... "
i...je l' ti liči?
ima nekih slicnih elemenata... ali nije mi ostao utisak da je kopija, nego unikat... sto je bolje, naravno... najbolji stih: "drukcije nije ni moglo biti"
hvala!
nema na cemu :)
i nestrpljivo cekam naredni post... :)
malo sam u cajtnotu, ali biće, biće... :)
Savrsen kraj. Ali zbog komentara slutim neki novi pocetak.
U nasu azbuku i abecedu bi trebalo uvrstiti slovo Q.
A.S.A.P. ;)
Sviđa mi se slika pesničkog sata, imala sam jednom sličan trip... a i ova strofa mi je fenomenalna:
"I sad moram tako
da ćutim o tišini
iz punog grla
na sav glas."
Gospodža :)
Po mom mišljenju ovo je najbolja pesma koju sam ikada napisao iako nije baš originalan stil...
Prije nego iskapiš te vrčeve do dna, pokupi poštu u starom sandučiću.
-z
Постави коментар