22.3.08

Supermen?

...A duvalo je.
I smetovi entropije
taložili su se u mojim kostima,
isto kao kad se ada iz blata rodi.
Reka, boje žute gline,
prepuna mulja,
tekla je ispod mojih nogu.
Prepoznajući tačku nagomilavanja univerzuma u sebi,
igrao sam se sa zmijom.
Bila je boje cipela
i smrtno zaljubljena u moju nadlanicu
kojom sam je čikao.
Opkoračena mojim bezrazložno svekolikim samopouzdanjem
tromo je vrebala momenat da nasrne na moju ruku,
kao da je ona mene sanjala,
a ne ja nju.

Reših:
Svemir se menja iznutra.

10 коментара:

Анониман је рекао...

Kad bi samo bilo lako izmeniti svemir...

quujabaar је рекао...

it's all in the mind!

Анониман је рекао...

...sto je nagore od svega

quujabaar је рекао...

dobra dijagnoza je korak do izlečenja. sledeći put može neko malo predstavljanje, čisto da imam uvid koga lečim? ovako je malo nepristojno.

Анониман је рекао...

ja sam samo puki prolaznik...

quujabaar је рекао...

puki prolazniče, teško da se na ovu stranicu dolazi slučajno... ja bih se tebi predstavio, valjda. no, kako hoćeš... stvar kućnog vaspitanja...

Анониман је рекао...

i predstavljaš se...znamo se..nema potrebe za formalnostima...

quujabaar је рекао...

ok. znamo me. a možda i se. premda ja i dalje ne znam kome su upućena ova slova.

Анониман је рекао...

rekoh ti da nemam blog...

quujabaar је рекао...

e pa, onda, u redu... pošto ga već nemaš, a ti svrati ponekad na moj.