Opet si bila tu
i otišla.
Ostao je samo eho sna
koga će gluvi zidovi našeg malog stana
ugušiti jastukom
na spavanju.
Jer ti nisi tu
i to nisi ti.
Ja sam sam sa ništavilom
koje me iznutra ždere.
Izbezumljen tražim te
u obrisima jave
na svim onim mestima
gde smo krišom gledali
raspad braka
prostora i vremena.
I opet mi izmičeš...
Zarobljen u svojoj uobrazilji
lutam...
Pomozi mi!
Gubim se! Gubim te!
Ko smo mi?
Ti si ja - ja sam ti.
Ne dam sebi da pobegnem,
al' ti opet uzmičeš.
Zatvaram oči i budim se.
Osećam miris tvoje kose.
Pratim te. Vodiš me.
U magli prvog sastanka saznajem...
Znam da su ti odsekli krila,
anđele moj mili!
23.6.08
Mi
Post Mortem by
quujabaar
U(h)
6/23/2008 01:38:00 PM
9
komentara
Пријавите се на:
Постови (Atom)